Nisu odabrali tebe, zapamti to

.

.

.

Nisu odabrali tebe, zapamti to

Vrijeme je da spustiš to teško breme tuđih želja, zahtjeva, potreba, očekivanja, prohtjeva.
Jer kada si ih trebala nisu odabrali tebe, zapamti to.

Sjeti se toga svaki puta kada pohrliš da pomogneš, doneseš, odvezeš, učiniš,…
Sjeti se da unatoč svemu što si do sada učinila, odabrali su druge a ne tebe.

Razumijem te, i znam da ti je teško to prihvatit.
Ali još teže je da se trudiš a da tvoj trud svi uzimaju zdravo za gotovo i nitko ga u stvari niti ne primijeti.

Nitko ti ne kaže ni hvala dok ostavljaš svoje potrebe iza sebe, dok pred svojim željama zaklapaš oči, dok si samoj sebi zadnja na tom listu papira koji nosaš sa sobom okolo da nešto ili nekog slučajno ne zaboraviš.
Nitko te niti ne pogleda.
Nitko te niti ne upita-kako si, trebaš li ti možda nešto?
Ne sjete se ni zagrliti te.
Ne postojiš.
Ne vide te.

Jedino što vide su tvoje ruke pune darova.
Jedino što vide su tvoja pognuta umorna leđa na koje će rado nasaditi još jednu svoju obavezu.
Jedino što vide su načini na koje da izmame od tebe i taj zadnji atom tvoje snage i tvoga vremena.

Zato ne zaboravi:
Kada si ih trebala, nisu odabrali tebe. I zapamti to.

Pored toliko ljudi oko sebe, sasvim si sama kada nikome nisi od koristi.
I sada je vrijeme da spustiš to teško breme tuđih želja, zahtjeva, potreba, očekivanja, prohtjeva.
I da ostatak svoga života pokloniš napokon sebi.

.

.

.

Buđenje

..

.

Buđenje

Često zaboravljamo koji smo sretnici.

Zamisli samo…

Svakog trenutka, neprekidno obasipani smo s milijun načina, milijun mogućnosti, milijun prilika za stvoriti svoj mali zemaljski Raj, a mi se gušimo u mrtvilu i oluji pokušavajući korigirati čitav Svijet ili preuzimajući na sebe ulogu Spasitelja.

Kao da je Svemir nesposoban… pa je učinio grešku stvorivši nekoga ili nešto.

Uporno uplićemo svoje Prste u živote tamo nekih Ljudi, namećemo svoja pravila i način življenja i mišljenja svima oko sebe, kritiziramo i ponižavamo, grdimo, zamjeramo, često i pod izlikom pomaganja

Sve to potpuno odvojeni od samih Sebe i zakačeni za neke tuđe Rukave, Nogavice i Haljine.

U svom tom Bunilu ni ne sluteći, da to sve činimo kako bi izbjegli Susret sa samim sobom.

Sa svojim unutarnjim Središtem koje strpljivo čeka Trenutak da obratimo pozornost i uvidimo koliko smo se pogubili.

Koliko smo se dali zarobiti.

Koliko smo nestali u kolotečini života, u strukturama krutog razmišljanja, u bespućima nametnutih pravila i propisa, suludih normi ponašanja, potpuno utopljeni u maglu Sistema.

Samo je pitanje vremena kada će naša Duša doći po svoje i prekinuti taj čvrsti Lanac kojim nas drže utjerivači Straha i Nemira.

Najčešće se to desi kroz neki događaj, kroz situaciju neku koja nas dovoljno protrese-onako iz Temelja.

Poljulja nam svo Korijenje i prodrma lažno izgrađene Sigurnosti, učinivši da se zapitamo ono čarobno pitanje:

Tko sam Ja” ?

Pitanje koje neminovno otklanja crni povoj s naših Očiju i kojim dajemo dozvolu samima Sebi da ta novo otkrivena Iskra u nama titra još jače.

I rušenje svega starog može početi.

Rušenje svega što smo mislili da Jesmo i što smo slijepo vjerovali da je Istina kreće polako, strpljivo ali u potpunosti dosljedno i uporno, poput mora koje svojim sporim ljuljanjem valova od oštrog neuglednog Kamenja stvara predivne Oblutke

A kada nam otpuštanje i promjene postanu prisnije, naše Buđenje strmoglavo juri sve brže i jače. Uranjajući nas u dubine i povlačivši nas u visine koje nikada nismo ni sanjali.

I otvorivši Oči jednoga Jutra shvatimo kako svakim novim Svitanjem naš dotadašnji Nemir polako kopni, rastapa se i nestaje, a zamjenjuje ga čistom Ljubavlju okupan Svemir.

.

.

.

Dogodit će se da ćete se sresti

.

.

?

.

Dogodit će se da ćete se sresti

Dogodit će se da ćete se sresti.

Neplanirano, i na oko sasvim slučajno, pretrpani i zaokupljeni nekim svojim stvarima.
I dok budete gledali svatko na svoju stranu, poput dvije Nebeske planete sudarit ćete se jedno s drugim-ni ne sluteći da ste se upravo sudarili svatko na svojom prekretnicom Života.

U tome trenutku Nebo ostvaruje svoj dugo iščekivani Plan, i sasvim neočekivano i nevino vaše kompletno Biće najednom se budi kao iz dugo sanjanog Sna zaogrnuto ogrtačem satkanim od najfinijih Nježnosti.

Obgrljeno nezamislivom količinom Ljubavi koju je već bilo zaboravilo kako se vidi, kako se osjeti.
Nebo je učinilo što je nekada davno davno obećalo Dušama i uz pratnju svojih najvještijih i najnježnijih anđela organiziralo toliko iščekivani i obećani Susret.

Susret koji iz temelja mijenja svu srž dvaju Bića.

Susret koji ruši, lomi i uništava pred sobom sve što zaustavlja i blokira Srca da čistog jasnog progleda.
To se dogodi točno u godinu, mjesec, dan, minutu i sat kada je Duša spremna za Korak dalje, za Stepenicu više.

A onda:
Duša je spremna. Srce je prepoznalo, i na samu pomisao zadrhti.
I svakim ponovljenim drhtajem lomi i ruši ostatke Okova i Bedema naslaganih kroz godine Tuga.

To je Prepoznavanje.

Božanski plan da spusti nam direktno u Ruke komad samog otjelovljenog Neba.

Srce se utapa u čežnji opijeno beskrajnom milinom. Duša se raduje.

A vama nakon toga svega ostaje slobodna volja i sloboda izbora:
Hoćete li umornim i izranjavanim Rukama stisnuti to svoje Srce da zatomite titraje, pobjeći što dalje ni ne osvrnuvši se i sačekati tako skriveni dok Pozivnica za Ljubav uvene, kako bi se u miru nastavili zatrpavati i gušit u svojoj boli.
Ili ćete si dopustiti da progledate, da raširite ruke i privučete k sebi u zagrljaj taj predivan Poklon koji vam samo Nebo šalje.

Što god odlučite, Svemir će se složiti s vašim izborom i samo će kimnuti glavom.

Ako odustanete od prilike za Ljubav, pružit će svoju Ruku utjehe Dušici koja ostaje sama i povest je nježno dalje.
Onome koji ostaje na prašnjavoj cesti s morem Ljubavi u Rukama koje nema kome dati, Nebo će biti Utjeha, Svjetionik u tami i Vodstvo.
Dok se ostavljena Dušica uzalud pita zašto se ponekad najdivnijim Čudima u našem Životu nismo ni koraka približili, odgovor neće dobiti nikada.

Ali zato će je Nebo odvesti do iduće prilike za Ljubav.

U nadi da će ovoga puta naići na otvorenije, spremnije i hrabrije Srce.

.

.

.

error: Content is protected !!